Sve je više slučajeva nasilja nad ženama i femicida. “Postaje sve brutalnije”

Piše: Matea Čelebija

21:15, 08. ožujka 2024.

FEMICID je ozbiljan problem u svijetu. Prema podacima Ujedinjenih naroda, svake godine prosječno 66.000 žena bude nasilno ubijeno u svijetu, od kojih su približno njih 17 posto žrtve namjernih ubojstava. Samo u 2022. godini broj ubijenih žena i djevojčica u svijetu iznosio je gotovo 89.000.

I Hrvatska svake godine svjedoči brutalnim ubojstvima žena, ponajviše onih koje su ubili njihovi tadašnji ili bivši supruzi. Dio počinitelja prethodno je bio prijavljivan za nasilje i prijetnje te su imali zabranu prilaska, ali tragedije svejedno nisu izbjegnute pa se postavlja pitanje koliko su žrtve nasilja u Hrvatskoj zapravo zaštićene i jesu li se ovakvi slučajevi mogli izbjeći.

Ovo su samo neki od primjera najokrutnijih ubojstava žena u Hrvatskoj. Uglavnom su ih ubili partneri

Okrutno ubojstvo, i to čak dvije žene, dogodilo se koncem prošle godine u Velikoj Gorici, kada je muškarac iz puške ubio suprugu i majku, a onda i sebe. Bivši mehaničar Zvonimir D. je u obiteljskoj kući prvo ubio majku, a potom je krenuo za suprugom s puškom u ruci, koju je, kako je objavila policija, ilegalno posjedovao. Bili su to osmi i deveti femicid u 2023. godini. 

Nekoliko mjeseci ranije Hrvatsku je potresao slučaj ubojstva studentice iz Osijeka Mihaele Berak, koju je u svom stanu hicem iz službenog pištolja ubio mladi policajac Marko Smažil.

Smažil je sam prijavio njezinu smrt, isprva tvrdeći da se ubila. Osječka je policija utvrdila da se radi o ubojstvu iz nehaja, odnosno ubojstvo je policija okarakterizirala kao blaže kazneno djelo dovođenja u opasnost općeopasnom radnjom ili sredstvom. No, istog dana Državno je odvjetništvo prekvalificiralo slučaj u ubojstvo koje je Smažil počinio namjerno.

Smažil je u zatvoru, a uskoro mu kreće suđenje. U međuvremenu su iz DORH-a Indexu potvrdili da neće istraživati osječku policiju, čiji je šef Krunoslav Patača u nekoliko navrata branio zaključak policijskog krim-istraživanja.

Izbo ženu 20 puta u 16 sekundi

U studenom 2021. godine dogodilo se okrutno ubojstvo kada je u trgovački lanac u Splitu ušetao Željko Đekić, koji je prvo verbalno napao svoju bivšu partnericu, koja je u to vrijeme slagala artikle na police. Potom ju je nožem napao i izbo 20 puta u 16 sekundi, sve dok ga do dolaska policije nisu zaustavili zaštitar te kupci koji su se našli u trgovini.

U dućanu je pronađen i nož kojim je prodavačica ubijena, a jedna od očevitkinja kazala je kako je Đekić u vrijeme dok je napadao bivšu partnericu vikao kako mu tri mjeseca nije dala vidjeti dijete.

Zbog teškog ubojstva bivše partnerice Vesne Perišić, Željko Đekić pravomoćno je osuđen na 35 godina zatvora. Visoki kazneni sud mu je smanjio kaznu za tri godine, na 35 godina, obrazlažući da je kazna “primjerenija njegovim osobnim prilikama”. Đekić je godinama partnericu iskorištavao i prijetio joj stavljajući joj nož pod grlo. Nije se mogao pomiriti s tim da je Perišić sa sinom napustila njihovo zajedničko kućanstvo i otišla k svojoj obitelji u Dugopolje.

Ubio bivšu djevojku koja je bila trudna. Izbo ju 80 puta

Jedna od najpoznatijih tragedija dogodila se 2017. godine, kada je 22-godišnji David Komšić 80 puta izbo bivšu djevojku Kristinu Krupljan, koja je u to vrijeme bila trudna s drugim muškarcem. Vrhovni sud potvrdio je, kao sud u trećem stupnju, u siječnju 2020. godine pravomoćnu kaznu od 25 godina zatvora Davidu Komšiću.

Sud je naglasio da je žrtva trpjela intenzivne bolove, muku, strah i patnju te pružala grčevit otpor. Uz to, sud je nadodao da je Komšić sa žrtvom, koja je bila trudna s drugim muškarcem i koja je htjela prekinuti ljubavnu vezu s optuženikom, ranije bio u intimnoj vezi i da je žrtvu i ranije verbalno te fizički maltretirao.

Pravobraniteljica: Raste porast prijava kaznenih djela obiteljskog nasilja

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Popović je još 2017. godine osnovala Femicide Watch, promatračko tijelo za sveobuhvatno nadgledanje, prikupljanje podataka, analizu slučajeva ubojstava žena i izvještavanje. Radnu skupinu ovog tijela, uz pravobraniteljicu, čine predstavnice i predstavnici Ravnateljstva policije, Ministarstva pravosuđa i uprave, Visokog prekršajnog suda, Pravnog fakulteta u Zagrebu, Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike i predstavnici organizacija civilnog društva.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova ističe da je posebnu pozornost posvetila ovim slučajevima zbog trenda značajnog porasta prijava kaznenih djela obiteljskog nasilja i među bliskim osobama u desetogodišnjem razdoblju. Što se tiče ubojstava žena ili femicida, sustavno praćeno razdoblje je od 2017. godine.

Evo što kaže statistika

Prema podacima MUP-a, u 2023. godini u Hrvatskoj su zabilježena 23 ubojstva, odnosno četiri manje nego 2022. i sedam manje nego 2021. godine, od čega je ukupno devet ubijenih žena, odnosno četiri manje nego 2022. i šest manje nego 2021. godine, od kojeg broja su njih šest ubili bivši ili sadašnji intimni partneri. 

“Prema navedenim podacima, vidljivo je da je i u 2023. godini nastavljen ukupni pad broja ubojstava, koji bilježimo od 2020. godine”, kazala nam je pravobraniteljica.  Ističe da preko 50 posto tih žena život okončaju bliske osobe, uključujući sadašnje i bivše intimne partnere.

“Ovakav negativan stabilan trend ubojstava žena među bliskim osobama uklapa se zapravo u generalni trend brutalizacije nasilja prema ženama, koji je već istaknut kao izrazito nepovoljan trend i posljedica je uglavnom neučinkovitog sustava suzbijanja nasilja prema ženama”, kazala je Indexu. 

Glede navedenih statističkih pokazatelja, pravobraniteljica kaže da već godinama upozorava da je kroz analizu slučajeva ubojstava žena nesporno utvrđeno da se kod raskida nasilničkih veza, izloženosti prijetnjama ubojstvom i/ili čak prijetnjama partnera samoubojstvom, prisutnosti alkoholizma, posesivnosti, ljubomore, prisilne kontrole, posjedovanja oružja i sličnih karakteristika pretežito muškaraca u vezama, radi o rizičnim faktorima femicida najvišeg stupnja.

“Međutim, istovremeno nadležna tijela, odnosno policija, DORH i pravosuđe, pa čak ponekad i najbliža obiteljska okolina žrtava, vrlo rijetko ove signale shvaćaju kao ključne alarme za učinkovitu zaštitu žrtve, brz progon i strogo kažnjavanje počinitelja, odnosno određivanje drugih raspoloživih zakonskih mjera za sprečavanje femicida”, kaže.

Iako je borba protiv femicida u Hrvatskoj još u ‘povojima’, na što ukazuje prvenstveno nemoć sustava da na vrijeme prepozna i u svoj rad integrira opisane rizične okidače za femicide, pravobraniteljica naglašava kako je policija u tom smislu napravila značajne iskorake, dok su korak prema tješnjoj suradnji s drugim nadležnim tijelima i stvarnoj procjeni rizika za žrtve pokazale i određene područne službe hrvatskih zavoda za socijalni rad.

“Policija je razvila Obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja koji sukladno uputi Glavnog ravnatelja policije svi policijski službenici/ce primjenjuju od 1. studenoga 2022., uz obvezu dostavljanja ispunjenog obrasca nadležnom pravosudnom tijelu – prekršajnom sudu, odjelu ili državnom odvjetništvu kao prilog optužnom prijedlogu, odnosno kaznenoj prijavi.

Prema dostavljenim informacijama iz MUP-a, obrazac su policijski službenici i službenice temeljne i kriminalističke policije dužni popuniti u slučajevima nasilničkih ponašanja na štetu bliskih osoba ili članova obitelji te u slučajevima nasilja nad ženama. Policija ističe kako je obrazac rezultat trinaestogodišnjeg praćenja ubojstava bliskih osoba i žena u Hrvatskoj te da je nastao na temelju proučavanja spisa, znanstvene literature, analize obrazaca procjene rizika koje koriste policije drugih država”, kazala nam je. 

“Kontinuirano raste broj kaznenih djela nasilničkih ponašanja u obitelji i među bliskim osobama”

No, napominje kako je istovremeno glavni zabilježeni trend zadnjih skoro deset godina kontinuirani rast broja kaznenih djela nasilničkih ponašanja u obitelji i među bliskim osobama te pad broja prekršajnih djela u istom razdoblju.

Naime, broj kaznenih djela se u razdoblju od osam godina utrostručio. Od 2000 evidentiranih djela u 2015. godini, došlo se na preko 8000 ovakvih djela u 2023. godini, dok se broj prekršajnih djela nasilničkih ponašanja u obitelji istovremeno i u istom razdoblju praktički prepolovio, sa skoro 14.000 u 2015. na ispod 8000 u 2023. godini. 

U 2023. godini je, prvi put otkad se prati statistika nasilja nad ženama i među bliskim osobama, broj evidentiranih kaznenih djela pretekao broj evidentiranih prekršaja, odnosno prekršaja nasilja u obitelji je zabilježeno 7675, a kaznenih djela među bliskim osobama 8460. 

“Navedeni višegodišnji trend pada broja prijavljenih počinitelja i broja žrtava nasilja u obitelji u području prekršajnopravne zaštite, uz višegodišnji i kontinuirani porast slučajeva u području kaznenopravne zaštite, upućuje na zaključak na koji pravobraniteljica već godinama upozorava, a to je da naš sustav borbe protiv nasilja prema ženama i u obitelji zapravo nije ustrojen na način da učinkovito adresira i uklanja uzroke nasilja kroz prevenciju, edukaciju i obrazovanje, već se isključivo oslanja na adresiranje posljedica nasilja kroz penalnu politiku i kažnjavanje. 

U prilog navedenim tvrdnjama svakako idu, primjerice, istaknute velike brojke novoevidentiranih slučajeva kaznene prirode u 2022. godini i istovremeno vrlo niske brojke novih sudskih predmeta otvorenih po navedenim evidentiranim slučajevima u istoj godini, iako 2023. godina nije još analizirana.

Pravosuđe očito nije u stanju ‘progutati’ toliki obim slučajeva obiteljskog nasilja, što jasno upućuje na činjenicu da veliki broj predmeta očito ne bi ni došao do pravosuđa da je sustav drugačije ustrojen. Osim niske razine educiranosti i senzibiliteta za rodno utemeljeno nasilje, djelomice i zbog patrijarhalne paradigme kojoj nesumnjivo robuje, pravosuđe objektivno ne smije i ne može biti jedini instrument za rješavanje ovog problema, a on to u Hrvatskoj očito jest.    

Sustav borbe protiv rodno utemeljenog nasilja koji se bavi samo posljedicama nasilja kroz kažnjavanje ne može zapravo učinkovito suzbijati nasilje, već dovodi do preopterećenja policijskog i pravosudnog sustava koji onda gubi senzibilitet za rodno utemeljeno nasilje te dugoročno zapravo odvraća žrtve nasilja od prijavljivanja lakših oblika nasilja dok situacija ne eskalira i ne prijeđe u sferu kaznenog zakonodavstva, a onda je nasilje više nemoguće trpjeti ili kriti jer su posljedice najčešće tragične.

Svodeći borbu protiv rodno utemeljenog nasilja na skoro isključivo represiju, sustav sam sebi zamagljuje nišan za prepoznavanje, primarno, žena žrtava, nasilja, ali i za razumijevanje fenomena nasilja kao dubljeg društvenog problema. S druge strane, žene, ali i cjelokupne obitelji kojima bi takav sustav trebao služiti, nužno gube povjerenje u njega, trpe nasilje i nisu sklone prijavama dok doista ne nastradaju, a tada je često kasno. 

Nusprodukt tako ustrojenog sustava borbe protiv nasilja prema ženama i u obitelji uvijek su blage kazne i nesenzibiliziran tretman žrtava te rast prijava težih, kaznenih oblika nasilja i pad prijava lakših, prekršajnih oblika, a čemu također svjedočimo već godinama”, kazala nam je pravobraniteljica. 

“U borbi protiv rodno utemeljenog nasilja nedostaju prevencija i edukacija”

Kaže i kako opisanom sustavu borbe protiv rodno utemeljenog nasilja nedostaje jaka preventivna komponenta, kontinuirana i sveobuhvatna edukacija struke o međunarodnim instrumentima i standardima procesuiranja slučajeva rodno utemeljenog nasilja te društvenog obrazovanja o ravnopravnosti spolova na svim razinama, i konačno, nedostaju programi dugotrajne i kvalitetne resocijalizacije počinitelja. 

“Navedene komponente ciljale bi uklanjanju uzroka nasilničkih obrazaca ponašanja u društvu. Represija bi ovdje trebala biti zadnja linija ‘obrane’. Tada bi kazne počiniteljima zasigurno bile izricane u okvirima zakonskim maksimuma, a ne minimuma, kao što je to danas slučaj”, kazala nam je.  

Zaključno, stajalište je pravobraniteljice kako se protiv rodno utemeljenog nasilja ne može boriti isključivo zakonskim izmjenama i represijom, već fokus suzbijanja rodno utemeljenog nasilja mora biti paralelno izmješten i u društvenu zbilju koja proizvodi nasilničke obrasce ponašanja te mora adresirati njegove uzroke. 

“To su prvenstveno borba za kvalitetnije društveno obrazovanje o ravnopravnosti spolova, tješnja i za rodno utemeljeno nasilje senzibilizirana međuresorna suradnja svih relevantnih dionika, osiguranje dostupnosti socijalnih servisa i servisa podrške obiteljima, žrtvama ali i počiniteljima nasilja, dostupnost zdravstvenih usluga i podrške ženama i obiteljima u potrebi, suzbijanje siromaštva i primarno dugotrajna podrška obiteljima u problemima, prije eskalacije nasilja, kroz ranu prevenciju putem stručnih servisa socijalnih službi”, kaže.  

Četiri osnovna temelja učinkovite borbe protiv rodno utemeljenog nasilja i njegovih uzroka

Zbog važnosti paralelnog adresiranja uzroka nasilja, pravobraniteljica već godinama ističe četiri osnovna temelja učinkovite borbe protiv rodno utemeljenog nasilja i njegovih uzroka:

1. Rani preventivni, stručni i dugotrajni psihoterapijski rad s obiteljima u konfliktnim situacijama, prije eskalacije rodno utemeljenog ili obiteljskog nasilja te prije nego što dođe do raspada obitelji i/ili raspada partnerskih odnosa i često posljedičnog nasilja (uz jačanje svih nacionalnih preventivnih mehanizama);
2. Kvalitetna društvena reintegracija počinitelja nasilja kroz dugotrajni psihosocijalni tretman te također dugotrajni rad sa žrtvama na otklanjanju posljedica traumi;
3. Sveobuhvatna edukacija pravosuđa i svih drugih stručnih službi o rodno utemeljenom nasilju, kao i sustavna edukacija o ravnopravnosti spolova, o nenasilnim metodama rješavanja sukoba i prihvaćanja različitosti koja mora biti integrirana u obrazovni sustav na svim društvenim razinama;
4. Nulta tolerancija na rodno utemeljeno nasilje, odnosno najstroža primjena postojećih propisa uz izricanje kazni u okvirima zakonskih maksimuma. 

Pravobraniteljica navodi da je preduvjet za primjenu opisane, odnosno najstrože penalne politike, osim ustrojavanja učinkovitog sustava rane prevencije i resocijalizacije počinitelja te edukacije, traži i zauzimanje zajedničkog stava i shvaćanja pravosuđa o tome što je to nasilje u obitelji i zašto je ono rodno utemeljeno, iz čega bi proizašla pravilna selekcija onih slučajeva koji zaslužuju biti kažnjeni.

“Pravobraniteljica ponovo naglašava kako bi pravosudna represija i kažnjavanje trebali biti zadnja opcija u borbi protiv ove vrste nasilja i izuzetak, a ne pravilo. Samim tim, kazne bi bile strože i društvena poruka nulte tolerancije na obiteljsko nasilje jasnija”, zaključak je pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Višnje Ljubičić. 

Većina stručnjaka pod pojmom ‘femicida’ podrazumijeva namjerno ubojstvo žene

Dunja Bonacci Skenderović ima iskustvo od preko 15 godina rada u različitim nevladinim organizacijama, javnim agencijama, privatnom sektoru i međunarodnim organizacijama. Glavno područje rada joj je rodna ravnopravnost, a potpodručje suzbijanje svih oblika nasilja protiv žena.

Kada je u pitanju pojam femicid, Bonacci Skenderović nam je kazala da se za sada stručnjaci ne mogu složiti na globalnoj razini oko definicije, ali da većina stručnjakinja pod terminom femicid podrazumijeva namjerno ubojstvo žene.

I ona nam je kazala kako su u Hrvatskoj počinitelji najčešće partneri, odnosno supruzi. Njezino istraživanje, koje je bazirano na intimnom partnerskom femicidu, pokazalo je da su kod intimnog partnerskog femicida, unutar tih slučajeva u odnosu počinitelja i žrtve, u 57 posto slučajeva ubojstvo počinili muževi.

“Dakle, žrtva i počinitelj nisu bili rastavljeni, već je brak još uvijek bio zakonski raskinut. Možda su papiri za razvod u pojedinim slučajevima bili predani, ali kod pojedinih slučajeva nemam o tome informacija“, kazala nam je Bonacci Skenderović.

“Problem u Hrvatskoj se ne istražuje dovoljno, a uz njega su još vezane i brojne predrasude“

Ističe kako se ovaj problem u Hrvatskoj ne istražuje dovoljno. “Da, postoji Femicide watch koji svake godine obuhvati jedan dio slučajeva, ali dublje analize fenomena femicida u Hrvatskoj ne postoje“, kaže te upozorava da se uz femicide u Hrvatskoj vežu brojne predrasude.

“Kod femicida u Hrvatskoj je jako važno reći da su uz njega vezane brojne predrasude, da nije dovoljno istražen, da treba raditi na osvještavanju sustava vezanog uz femicid i prisilnu kontrolu koja mu prethodi. Prevencija je nužna i zato što je femicid predvidljiv i zato što je to namjerno ubojstvo, dakle, može ga se spriječiti, ali je prethodno potrebno znati njegovu dinamiku i što mu prethodi, koje su crvene zastavice i rizici.

Dokle god budemo senzacionalistički pisali o femicidu, žene će i dalje biti ubijane. Dok ne shvatimo ozbiljno izjave žena da im se prijetilo ubojstvom, postojat će femicidi. Primjerice, postoje predrasude da je femicid zločin iz strasti, da je partner ubio svoju partnericu jer ju je jako volio, pa na primjer da ju je ubio jer je pukao i izgubio kontrolu nad sobom. Ipak, proučavajući slučajeve femicida koji su ponekad jako slični, može se primijetiti da postoji dinamika, odnosno način na koji se do femicida dolazi. Kada shvatimo tijek femicida, puno će ga se lakše moći prevenirati“, kaže

“Zadaća sustava treba biti da spriječi femicid. Postoji niz znakova koji na njega upozoravaju“

Istaknula je da u Hrvatskoj postoje slučajevi gdje su ubojice prethodno slijedili svoje žrtve, slali im poruke i nitko nije reagirao, a da su to vrlo jasni pokazatelji da bi moglo doći do femicida.

“Moje istraživanje pokazalo je, da, kada se radi o supružnicima, žena je najčešće ubijena u kući, a kada se radi o ljudima koji nisu više u vezi, onda je naravno mjesto ubojstva neko javno. U 50 posto slučajeva femicida koji su se dogodili u javnom prostoru počinitelj je žrtvu sačekao.

U zadnjem slučaju femicida iz prosinca 2023. godine koji se dogodio u Velikoj Gorici, čovjek je prvo ubio majku, dok je njegova žena istrčala iz kuće. On ju je lovio puškom dok ju nije ubio. Ne možemo reći da to nije bilo namjerno. On je imao cilj ubiti ju. Tu je zadaća sustava da slučaj analizira unazad i otkrije kako se to moglo spriječiti. Ljubomora nije okidač, što je isto jedan od stereotipa. Ljubomora je način kontrole nad žrtvom, a takvim tvrdnjama često se opravdava počinitelja.

Slučaj iz Zaprešića otkriva da je muž ženu ubio s 25 uboda nožem, a onda se opravdava s tim da ga je ona varala. Na ovaj način počinitelj svaljuje krivnju na žrtvu, međutim on je taj koji je izgubio kontrolu nad njom i s tim se nije mogao pomiriti te ju je ubio. Žrtva je mrtva i ne može reći svoju stranu priče, ipak njezin otac je na sudu kazao da ju je zatvarao na tri mjeseca u kući, što ukazuje da je vršio kontrolu nad njom“, kaže.

“U Hrvatskoj se femicid još uvijek tretira kao zločin iz strasti i traži se krivica žrtve“

Bonacci Skenderović kaže kako općenito smatra da su rasprave o femicidu u hrvatskoj javnosti površne te da se femicid još uvijek tretira kao zločin iz strasti i traženje krivice žrtve.

“Institucije nisu dovoljno osviještene da bi shvatile ozbiljnost nasilja nad ženama i to je jedan od razloga za femicid. Ne kažem da se svaki femicid može spriječiti, ali dio njih se može, pogotovo kada žrtva prijavi nasilje institucijama. Za dio žena koje su bile žrtve intimnog partnerskog femicida se zna da su prijavljivale svoje partnere za nasilje prije negoli su ubijene.

Tako je 2021. godine, kada smo imali 13 slučajeva femicida u Hrvatskoj, bivši suprug unesrećene u Novskoj prethodno dobio zabranu prilaska na 50 metara i zabranu kontaktiranja koju je vjerojatno prekršio isti tren. Ona ga je prijavila policiji za nasilje 20 dana prije ubojstva.

Te godine zbio se pokušaj ubojstva u Gospiću, gdje je bivši suprug ranio svoju bivšu suprugu i njezinog tadašnjeg partnera. On je također imao zabranu prilaska. Bio je i slučaj kada je na Korčuli sin ubio majku iako ga je ona u nekoliko navrata prijavljivala za nasilje. Potrebno je istraživati i slučajeve kada sin ubije majku, kakvih je također bilo dosta u Hrvatskoj“, kazala je.

Osvrnula se i na brutalno ubojstvo mlade Kristine Krupljan.

“Slučaj Krupljan-Komšić koji se dogodio 2017. godine je također mogao biti spriječen. Kristina Krupljan je dvije godine prije povukla na sudu optužbe za nasilje, ali je u tom trenutku bila maloljetna, Netko je mogao uvidjeti da se radi o maloljetnom djetetu i da se ne radi o prvoj prijavi te da je zlostavljanje kontinuirano. Djevojka je na kraju ubijena s 80 uboda nožem“, zaključila je Dunja Bonacci Skenderović u razgovoru za Index.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?

#mup #dzs #višnja ljubičić #femicid #ubojstva žena #kristina krupljan # matea čelebija #mihaela berak #dunja bonacci skenderović