{"id":1372,"date":"2024-01-27T07:00:55","date_gmt":"2024-01-27T07:00:55","guid":{"rendered":"https:\/\/radiopaprika.com\/?p=1372"},"modified":"2024-01-27T07:00:56","modified_gmt":"2024-01-27T07:00:56","slug":"da-li-ima-nesto-da-u-srpskoj-istoriji-nije-prepravljano","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/radiopaprika.com\/?p=1372","title":{"rendered":"Da li ima ne\u0161to da u srpskoj istoriji nije prepravljano?"},"content":{"rendered":"\n
Istorijski zabavnikdanas 06:50<\/p>\n\n\n\n
Foto: Manastir Mile\u0161eva \/ Public Domain \/ Wikimedia Commons<\/p>\n\n\n\n
Svaki Beogra\u0111anin \u0107e na pitanje: \u201eNa kom je mestu spaljen Sveti Sava?\u201c, odgovoriti da se to desilo na Vra\u010daru, na mestu gde se danas uzdi\u017ee velelepni hram. Ipak, po svoj prilici ova tvrdnja nije ta\u010d<\/p>\n\n\n\n
Mo\u0161ti Svetog Save prvobitno su bile \u010duvaneu manastiru Mile\u0161eva. Posle jednog od ustanaka, da kazni narod u kome je kult svetitelja bio jak, Sinan pa\u0161a je naredio da se mo\u0161ti prenesu u Beograd i spale. To je i u\u010dinjeno 27. aprila (10. maja po gregorijanskom kalendaru) 1592. godine na brdu Vra\u010dar, pi\u0161e Istorijski zabavnik<\/strong><\/a>.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111utim, mesto gde je danas podignut hram Svetog Save najverovatnije nije mesto gde se spaljivanje odigralo!<\/p>\n\n\n\n \u201ePostoje predanja koja su se u porodicama prenosila s kolena na koleno, kao i usmena svedo\u010danstva tako da je mogu\u0107e posredno graditi sliku i odabrati onu koja nam se \u010dini logi\u010dnom, ali najta\u010dnije bi bilo re\u0107i da mi ne znamo gde se to desilo\u201c, ka\u017ee za Istorijski zabavnik<\/strong><\/a> Neda Kova\u010devi\u0107, knji\u017eevnica, koja je za potrebe svog romana \u201cPovratak ko\u0161ave u Beograd\u201d istra\u017eivala ovu temu.<\/p>\n\n\n\n U istoriji zaista jeste ostalo zapisano da su mo\u0161ti spaljene na brdu Vra\u010dar i to nije sporno. Me\u0111utim, postoji jedan problem \u2013 Vra\u010dar u to vreme nije bio tamo gde je danas!<\/p>\n\n\n\n Jedan od prvih ljudi koji se ozbiljnije bavio ovim pitanjem je bio Sreten Petrovi\u0107, ugledni Beogra\u0111anin iz vremena Kneza Milo\u0161a.<\/p>\n\n\n\n U vreme spaljivanja, krajem 16. veka, Beograd je bio mnogo manji nego \u0161to je danas \u2013 varo\u0161 tek malo ve\u0107a od prose\u010dne turske kasabe. Naselje se prostiralo u pojasu oko Kalemegdanske tvr\u0111ave<\/strong><\/a> na mestu op\u0161tine koja se danas, logi\u010dno, zove Stari grad. Kraj Beograda bio je dana\u0161nji Trg Republike.<\/p>\n\n\n\n Na dana\u0161njem mestu Hrama nalazila se mo\u010dvara. Dana\u0161nji trg Slavija je bio bara u kojoj su Beogra\u0111ani pecali i u Milo\u0161evo vreme. Kako je izgledao u 16. veku mo\u017ee samo da se pretpostavi.<\/p>\n\n\n\n Od Trga Republike i\u0161ao je put kojim se dolazilo u Beograd. Dana\u0161nji Bulevar kralja Aleksandra koji se produ\u017eava i postaje Smederevski put, nekada se zvao Carigradski drum. Upravo njime je po predanju, Sinan pa\u0161a do\u0161ao da spali mo\u0161ti Svetog Save.<\/p>\n\n\n\n \u201eS desne strane dana\u0161njeg Bulevara, tada Carigradskog druma, do blizu dana\u0161njeg Cvetnog trga, Romi su ostavljali svoje \u010derge. Turci ih nisu pu\u0161tali u varo\u0161. S leve strane puta, na dana\u0161njem Ta\u0161majdanu, Beogra\u0111ani su im davali stara odela za \u017eivinu, a mnogima su tu i gatare vra\u010dale. Tako je ovo mesto prozvano \u2018Vra\u010dar\u2019\u201c, obja\u0161njava Neda Kova\u010devi\u0107.<\/p>\n\n\n\n Kasnije, kako se Beograd \u0161irio, a \u010dergari povla\u010dili i ono \u0161to je smatrano Vra\u010darem se menjalo.<\/p>\n\n\n\n U vreme spaljivanja mo\u0161ti, centar Vra\u010dara je bio ono \u0161to je danas Ta\u0161majdanski park. Namera Sinan pa\u0161e \u2013 da zapali veliku loma\u010du na uzvi\u0161enju kako bi zapla\u0161io \u0161to vi\u0161e Srba \u2013 mogla se ostvariti upravo tu, na mestu gde nije bilo gra\u0111evina i koje se lepo videlo iz svih delova grada.<\/p>\n\n\n\n Vrlo je mogu\u0107e da je ova \u010dinjenica bila poznata na\u0161im starima. Tokom 19. veka Ta\u0161majdan je bio gradsko groblje, a knez Milo\u0161 je nedaleko od mesta na kome je Sveti Sava spaljen napravio crkvu. Posvetio ju se Svetom Marku. Ima onih koji veruju da je to uradio kako ne bi razljutio Turke gra\u0111enjem bogomolje posve\u0107ene svecu \u010dije su mo\u0161ti upravo oni na tom mestu zapalili.<\/p>\n\n\n\n Danas se ovde ne nalazi nikakvo obele\u017eje koje bi dalo da se nasluti da se na tome mestu dogodilo ne\u0161to va\u017eno. Ironi\u010dno, tu je samo kafana \u201c\u0160ansa\u201d.<\/p>\n\n\n\n \u201eMeni je najlogi\u010dnija ova \u2018ta\u0161majdanska varijanta\u2019, no to je samo subjektivni utisak. Tako\u0111e, po nekim izvorima, jo\u0161 se po\u010detkom 18. veka pominjalo ovo mesto gde je sada Hram, kao mogu\u0107e, pa je ka\u017eu, ono \u010dak bilo i obele\u017eavano, ali ponovnom vladavinom Osmanlija u Beogradu od 1739. godine sve je to sru\u0161eno\u201c, obja\u0161njava gospo\u0111a Kova\u010devi\u0107.<\/p>\n\n\n\n Krajem 19. veka Odbor za podizanje Hrama Svetog Save odlu\u010dio je da se on podigne na mestu koje je tada bilo \u201cvrh\u201d Vra\u010dara. Osim \u0161to su verovali da su otkrili pravo mesto, ono je ispunilo jo\u0161 jedan uslov iz davnina \u2013 Hram se danas lepo vidi iz svih delova grada.<\/p>\n\n\n\n Po\u010detkom 19. veka bilo je vi\u0161e poku\u0161aja da se odgonetne mesto spaljivanja mo\u0161tiju Svetog Save. Gligorije Vozarevi\u0107, prvi knji\u017ear u Milo\u0161evo doba i \u010dovek koji je najzaslu\u017eniji za osnivanje Narodne biblioteke, mislio je da je ba\u0161 on prona\u0161ao ono \u201cpravo\u201d, pi\u0161e Istorijski zabavnik<\/strong><\/a>.<\/p>\n\n\n\n On je na periferiji tada\u0161njeg Beograda prona\u0161ao nepoznati drveni krst. Zamenio ga je novim 1847. godine, a ceo kraj je po njemu uskoro dobio naziv \u201cVozarev krst\u201d. Obele\u017eje je nekoliko puta obnavljano, a 1933. godine dru\u0161tvo \u201cSveti Sava\u201d je tu postavilo kameni krst crvene boje.<\/p>\n\n\n\n Po njemu je ceo kraj dobio naziv koji i danas nosi \u2013 Crveni krst.<\/p>\n\n\n\n Napomena; Kada turisti\u010dki posetite pravoslavnu crkvu u Trnovu (Bugarska) turisti\u010dki vodi\u010di vam otvaraju crkvene knjige gde pi\u0161e da je Sveti Sava ,d velike hladno\u0107e i na putu za Srbiju umro 25 januara.<\/p>\n\n\n\n NOVI SAD – <\/p>\n\n\n\n Veliko Trnovo, u Bugarskoj, naziv “Bogospa\u0161en” dobilo je po mo\u0161tima svetaca koje je Bugarski car Ivan Asen drugi preneo u Trnovske crkve. U Carskoj crkvi 40 velikomu\u010denika, sahranjen je i Sveti Sava Srpski, nakon \u0161to je u Trnovu, nekada\u0161njoj carskoj prestonici Bugarske, iznenada preminuo 1236. godine<\/p>\n\n\n\n Pred kraj svoga \u017eivota, Sveti Sava je zapo\u010deo misiju tokom koje je u jednoj godini posetio trojicu isto\u010dnih patrijarha: Jerusalimskog, Aleksandrijskog i Antiohijskog. Cilj tih poseta bilo je u\u010dvr\u0161\u0107ivanje pozicije Srpske pravoslavne crkve, i pomo\u0107 Ivanu Asenu drugom, kako bi obnovio bugarsku Patrijar\u0161iju.<\/p>\n\n\n\nVra\u010dar u Bulevaru<\/h2>\n\n\n\n
Hram na mestu koje svi vide<\/h2>\n\n\n\n
Crveni krst tako\u0111e bio mogu\u0107a lokacija<\/h2>\n\n\n\n
Veliko Trnovo, mesto upokojenja Svetog Save<\/h1>\n\n\n\n